Općenito više vremena provodimo kod kuće što znači da umjesto odlaska u restorane naručujemo dostavu ili sami učimo nove gurmanske recepte, treninge smo iz sportskih centara prebacili u dnevni boravak, a posao više ne obavljamo usputno razmjenjujući novosti s kolegama, već u tišini vlastitog doma.
Rad od doma nije ništa novo. Freelance poslovi prisutni su već jako dugo, a internetski pristup omogućio je rast ovakve vrste posla. No freelanceri nisu jedini koji rade od kuće – sada je to postala obveza svih kojima posao ne zahtjeva fizičku prisutnost na radnome mjestu kako bi sebe i druge zaštitili od zaraze. Ova se promjena desila gotovo preko noći, a nepripremljeni radnici (a i poslodavci) nisu znali što očekivati i kako se ponašati.
Nije trebalo dugo da na površinu isplivaju dobre i loše strane ovakvog principa rada, kao ni da se pokrene rasprava o mogućnosti prebacivanja nekih poslova na isključivo rad od doma.
Radnike naveliko oduševljava mogućnost rada u piđami i dužeg sna, no istovremeno se žale na percipirani manjak discipline dok rade na domaćem terenu, a samim time i sporiji tempo rada. Ušteda novca koji bismo inače trošili na prijevoz do posla i s posla također nije mala, štoviše, pruža nam šansu da si priuštimo novu sitnicu svaki mjesec ili pak dodatno uštedimo.
Rad od kuće omogućava i vrlo veliku razinu fleksibilnosti. Nije u pitanju samo fleksibilno radno vrijeme u strogom smislu riječi, već fleksibilnost samog radnika koji će puno lakše nadoknaditi vrijeme provedeno van posla, te koji za manje zdravstvene probleme neće morati tražiti bolovanje – čime ne samo da ima bolju kontrolu nad vlastitim radom, već se i oslobađa obveze odlaska po doznaku kada to ne smatra zaista potrebnim.
Nažalost, rad od kuće kod nekih radnika može umanjiti kvalitetu rada i koncentraciju. Dok oko Vas trče djeca ili kućni ljubimci, puno ćete se teže koncentrirati na rad nego u uredu koji je uređen tako da Vam pruži uvjete u kojima ćete s lakoćom dati svoj maksimum. S druge strane, radnik koji živi sam može osjetiti nostalgiju za neobaveznim razgovorima s kolegama, te se javlja osjećaj usamljenosti.
U konačnici je na svakom pojedincu da sam za sebe odluči kakav mu stil rada najviše odgovara. No činjenica je da pandemija ne jenjava, te da je za sve najbolje djelovati u javnom interesu.
